Preobraženje Gospoda Boga i Spasa našeg Isusa Hrista jedan je od velikih praznika Srpske pravoslavne crkve i praznuje se 19. avgusta. Posvećeno je događaju na gori Tavor, kada se Hristos pred apostolima Petrom, Jakovom i Jovanom preobrazio i pokazao svoju božansku slavu. Njegovo lice zasijalo je kao sunce, a odeća postala bela kao svetlost. Pored njega pojavili su se prorok Ilija i Mojsije, a iz neba se začuo glas Boga Oca koji je potvrdio Hrista kao svog Sina.
U crkvenom smislu Preobraženje govori o Hristovoj božanskoj prirodi, ali i o budućem preobražaju čoveka. U narodnoj tradiciji, međutim, ovaj praznik dobio je čitav niz verovanja i običaja, od kojih su neki veoma stari i povezani sa doživljajem avgusta kao granice između leta i jeseni.
„Od Preobraženja se preobražava i priroda“
Jedno od najpoznatijih narodnih verovanja jeste da se na Preobraženje menja priroda. Narod je govorio da se „preobražava gora i voda“, odnosno da leto počinje polako da ustupa mesto jeseni. Posle ovog praznika jutra postaju svežija, noći duže, a dani se postepeno skraćuju.
U pojedinim krajevima govorilo se da se voda na Preobraženje preobražava, pa se više ne smatra istom kao tokom najvećih letnjih vrućina. Postojalo je i verovanje da od ovog dana više ne treba kupati se u rekama i drugim otvorenim vodama, naročito u večernjim satima.
Naravno, priroda nije čitala crkveni kalendar da bi dobila instrukcije kada da promeni temperaturu, ali je narod veoma precizno primećivao sezonske promene i vezivao ih za velike praznike.
Grožđe i drugo voće
Jedan od najpoznatijih običaja jeste osvećenje grožđa. Na dan Preobraženja u crkvama se donosi grožđe, kao i drugo voće, koje sveštenik osvećuje nakon liturgije.
Ovaj običaj naročito je snažno očuvan u vinogradarskim krajevima. Grožđe se prvi put jelo upravo nakon što bude osvećeno, a potom se delilo porodici i prijateljima.
Tamo gde nema vinograda, za osvećenje se donosi drugo sezonsko voće – jabuke, kruške, šljive, breskve i drugo.
Običaj ima i simbolično značenje: prvi plodovi zemlje prinose se Bogu u znak zahvalnosti za darove prirode i ovogodišnji rod.
Ne treba raditi teške poslove
U narodnom običajnom kalendaru Preobraženje je praznični dan, pa se verovalo da nije dobro obavljati teške poljske i kućne poslove. Posebno se izbegavalo ono što može da sačeka drugi dan.
Kao i kod drugih velikih praznika, naglasak nije bio samo na zabrani rada već na tome da se dan provede u miru, molitvi, porodici i odlasku u crkvu.
Žene i Preobraženje
U nekim krajevima postojalo je verovanje da žene na Preobraženje ne treba da rade ručne radove, da predu, šiju ili tkaju. Verovalo se da praznik treba provesti mirnije i da se ne započinju veliki poslovi.
Takva verovanja pripadaju narodnoj tradiciji i razlikuju se od kraja do kraja. Crkveno učenje samo po sebi ne propisuje čitav niz ovakvih zabrana koje se mogu pronaći u narodnim običajima.
Šta se ne radi na Preobraženje
U različitim krajevima Srbije mogu se pronaći brojna verovanja o tome šta tog dana ne treba činiti. Najčešće se pominju:
- ne treba raditi teške fizičke poslove;
- ne treba započinjati velike poslove i promene;
- ne treba se svađati i činiti drugima zlo;
- ne treba biti neumeren u jelu i piću;
- u nekim krajevima verovalo se da se tog dana ne treba kupati u rekama i jezerima.
Ove zabrane, međutim, nisu sve crkvena pravila. Mnoge su deo tradicionalne narodne kulture koja se vekovima mešala sa hrišćanskim prazničnim kalendarom.
Post i praznična trpeza
Preobraženje pada u vreme Gospojinskog posta, koji traje od 14. do 28. avgusta po građanskom kalendaru. Zbog toga se praznična trpeza prilagođava pravilima posta.
Na sam praznik dozvoljena je riba, pa se u mnogim pravoslavnim domovima pripremaju posna jela sa ribom. Na trpezi se mogu naći i sveže voće, povrće, posne pite i druga tradicionalna posna hrana.
Preobraženje kao granica između leta i jeseni
U srpskoj narodnoj kulturi ovaj praznik ima još jedno posebno mesto. Preobraženje se doživljavalo kao vremenska granica.
Do tada je leto u svom punom zamahu. Posle Preobraženja, prema narodnom osećanju vremena, dolazi drugačiji period: jutra su hladnija, dan se skraćuje, plodovi sazrevaju, vinogradi se približavaju berbi, a priroda polako menja izgled.
Zato se govorilo:
„Preobraženje je – leto se preobražava.“
Verovanja o ljubavi
U pojedinim krajevima postojala su i verovanja povezana sa ljubavlju i brakom. Devojke su se molile za sreću u ljubavi i dobar brak, a praznik se smatrao pogodnim trenutkom za molitvu i želje koje se odnose na budući život.
Ovakvi običaji, međutim, pripadaju narodnim verovanjima, a ne zvaničnom crkvenom učenju.
San na Preobraženje
Postoji i verovanje da san koji čovek usni uoči ili na Preobraženje može imati posebno značenje. U narodnoj tradiciji takvim snovima pridavala se veća pažnja, naročito kada su bili povezani sa životnim promenama.
I ovde je reč o folklornom verovanju, a ne o pravoslavnom dogmatskom učenju.
Preobraženje i molitva
Najvažniji deo praznika ipak nije u narodnim zabranama, vremenskim predznacima ili običajima sa voćem. Suština Preobraženja jeste susret čoveka sa Hristom i unutrašnja promena.
Zato vernik na ovaj dan odlazi na liturgiju, moli se, zahvaljuje Bogu i nastoji da praznik ne ostane samo običaj u kalendaru. Preobraženje upravo podseća da promena nije samo ono što se događa prirodi oko nas, već i ono što bi trebalo da se događa u čoveku.
U narodnoj tradiciji zato postoje priče o tome da se od Preobraženja menja voda, vazduh i priroda. U hrišćanskoj poruci praznika, međutim, mnogo je važnije pitanje: šta se posle susreta sa Hristom promenilo u nama?
